top of page

REKAPITULACIJA SVETSKOG PRVENSTVA: VENI VIDI VICI, OPROŠTAJ KAKAV DOLIKUJE I EGZOTIČNI ULJEZI

Writer's picture: Uroš SamardžićUroš Samardžić

Šekspirovsko “nešto je trulo u državi Danskoj” definitivno ne može biti primenjeno na rukomet. Šta više – postoji i nešto što je blizu savršenstvu u pomenutoj skandinavskoj zemlji, rukomet!


Kada jedan nacionalni tim veže 37 utakmica na Svetskom prvensvu bez poraza (prethodno su Francuska i Švedska imale po 18 utakmica u nizu) i dođe do četvrte uzastopne krune namenje planetarnom Kralju, jasno je da je sistem, postavljen na zdravim nogama i temeljima, odradio posao.


VENI, VIDI, VICI – REKOŠE DANCI


Počevši od 14. januara i prvog takmičarskog dana 29. Svetskog prvenstva za rukometaše, zaključno sa 02. februarom, Danska je, kao nekada osvajačke sile, krenula u pohod koji je trijumfalno završila. Od devet pobeda, koliko je ostvarila do novog zlata, sedam ih je skandinavska selekcija ostvarila sa 10 ili više golova razilike. Spasili su se brodoloma samo Česi i Hrvati.





„Protiv mene, leka nema...“ pisao je Bora Đorđević, a strofu bi, najbolje bilo da otpeva Nikolaj Jakobsen. Taktički precizno,defanzivno gotovo savršeno odigrali su Danci čitav turnir. Kakav sklop čine odbrana i podrška golmana najbolje je oslikano u podatku da je Emil Nilsen turnir završio sa preko 59% odbranjenih šuteva koji su dolazili van isprekidane linije devet metara. Preko 120 šuteva su protivnici uputili ka golu Danaca spolja, što jasno svedoči da je novi-stari šampion Sveta, turnir, pre svega, osvojio kvalitetnom igrom u odbrani.





Retko se, sa druge strane, događalo da tokom januara 2025. godine, Danska nailazi na probleme u napadu. Taktika Dagura Sigurdsona u finalu da na periode igra sa dubokom 5-1 odbranom kako bi prekinuo liniju dodavanja bekovske trojke rivala, nije dala učinak – Danci su prvo polufinale finala završili sa 16 datih golova, dok je ključni šraf u odbrani Hrvatske Marić, sam sebe isključio iz duela nepromišljenim startom.


Volja žreb, ali i sam turnir, bila je takva da nije dozvolila da vidim okršaj Danaca i Francuza, ili ukrštanje koplja sa Šveđanima, Špancima... Pomenutim selekcijama Jakobsen je sa izabranicima poslao jasnu poruku:“Uradite domaći, ne planiramo da se zaustavimo“.


OD KOŠMARA DO BAJKE, ZA KRAJ


Lepše od igre, u finalu Svetskog prvenstva, iz perspektive Danske i Hrvatske bio je samo poslednji čin – „Domagoj, uzmi loptu, daj gol, za kraj...“, rekli su Gidsel, Lauge i ekipa odlazećem kapitenu reprezentacije Hrvatske, koji je zatresao mrežu poslednji put u dresu svog nacionalnog tima.





Iako će mu nedostajati u zbiru devet medalja osvojenih sa reprezentacijom samo zlato, koje nije uspeo da dosanja ni tog 02. februara 2025, kao što su Balić, Metličić, Džomba, Šprem, Lacković i drugi na isti dan, samo 2003. godine, teško je odupreti se utisku reči koje je Domagoj Duvnjak sa 18 godina, predstavljajući se u prvom intervjuu, poslao kao poruku sebi i drugima:“Nemojte me hvaliti. Ja sam samo momak pred kojim je mnogo rada, truda, treninga i utakmica...“.


„Last dance“ im je uspeo. I bolji je bio od svake organizovane oproštajne utakmice, jer medalja je medalja.


IZNENAĐENJA, VEROVANJA I RAZOČARANJA


Tokom dve nedelje trajanja rukometne bajke u Oslu, Herningu, Zagrebu, Varaždinu i Poreču, svi zaljubljenici u (najlepšu) pomenutu sportsku granu saglasni su da je Portugal najveće iznenađenje. Mada, ima i onih kojima je ovo realnost, s obzirom na to da su bili svedoci rukometnog rađanja i uspona braće Košta, Ruija Silve, Magaljaeša, Fradea, Iturize, Dioga Reme Markšea i Kapdevila.


Podsetnik, svima nama sa ovih prostora, mora se reći – i Portugalci su rukomet učili od nas. Toliko. Uz nadu da će pozitivan trenind nastaviti da gaje izabranici Paula Pereira i da će medalja, kao nagrada, doći na nekom od sledećih takmičenja.


Brazil je takođe uspeo da osvojio srca mnogih koji vole rukomet. Sam plasman među osam najboljih ekipa na Svetu pokazatelj je da se rukomet širi planetom. Iako nisu dorasli da se bore za medalju, uz raspoložene igrače – Langara, Limu De Karvalja, golmana Da Rosu i druge, a uz prosek godina manji od 27, jasno je da bi i na narednom prvenstvu Brazilci mogli da budu „kamen spoticanja“ mnogim evropskim velikanima.


Šveđani, Španci i Norvežani nisu uspeli u svojoj misiji – da obezbede četvrtfinale i da se bore za medalje.





Razočarani su se na ostrvo vratili i Islanđani, ali uz dozu bure i komešanja. Jedna izgubljena utakmica, protiv Hrvatske, bila je dovoljna za eliminaciju nakon glavne faze. Poručio je posle prvenstva Gisli Kristijanson da ekipa „nije vođena“ u utakmici sa domaćinom, dok je nedugo zatim stigao i odgovor Snorija Guđonsona, koji nije želeo da ulazi u rasprave, prihvativši krivicu i odgovornost za činjenicu da Island, i pored najbolje odbrane na turniru, nismo gledali u završnici. I, uz taktiku, brzinu, odbranu i sposobnost igre 1vs1, bilo bi zanimljivo videti okršaj Danaca i Islanđana, u borbi za medalju.


Nije tajna i da je postojala ponuda, pre dve godine, da duo na klupi Islanda, nakon Gudmundura Gudmunsona, bude – Dagur/Snori. Dagur je to odbio, ali je simpatije velikog prijatelja Olafura Stefansona, kao selektor Hrvatske, zadržao, te je jedan od najboljih desnih bekova, pre finala jasno istakao za koga navija.


Još koje slovo, pre zaključka i čuvene rečenice. Mađari – kontiunitet je kod njih dozvoljena reč, s obzirom na to da više od deceniju pomenuta selekcija na prvenstvima završava među osam najboljih (Svetska prvenstva). Međutim, doslednost taktičkoj zamisli, stegnuta ruka pred 15.000 (ne)prijateljskih navijača uslovili su da tim Ćeme Rodrigeza ispusti četiri gola prednosti u poslednjih pet minuta protiv Hrvatske i tako sebi sruši san o polufinalu. Do nekog narednog četvrtfinala i popravnog, sa ili bez igre 7vs5, Mađari će nastaviti da rade.


Egipat nije miljenik sreće. To je postalo jasno još 2021. protiv Danaca. Možda tek danas postaje jasno da je taj produžetak, da su ti penali, mogli da na početku vladavine zaustave neverovatne Dance. Četiri godine kasnije, tri stota dela sekunde delila su Egipat od novog produžetka. Afričkoj selekciji igra 7vs6 protiv Francuske donela je benefit – povratak u igru i prilika za čudo, kojeg, zahvaljujući Luki Karabatiću, nije bilo.


Za mnoge je to – to što se rukometa tiče, sve do završnog turnira Lige šampiona. I njima i nama koji ga i danas pratimo, poruka je ista:


Živeo rukomet!

130 views

Comments


bottom of page